Nova analiza BiEPAG-a, čije su autorke Jovana Marović i Odeta Barbullushi, poziva Evropsku uniju da ugovore o pristupanju pretvori u snažne instrumente reformi i odgovornosti, umjesto rješenja koja vode ka ograničenom, „lakšem“ ili „drugorazrednom“ članstvu. Autorke upozoravaju da bi pristup koji države Zapadnog Balkana drži na samoj margini integracije mogao stvoriti novu podjelu – od periferije Evrope do periferije same EU – pa samim tim doprinio novom slabljenju, umjesto prijeko potrebnog jačanja EU. Među ključnim preporukama su integrisanje postojećih instrumenata u ugovor o pristupanju, jače povezivanje reformi sa finansijskom podrškom, jasni i automatski zaštitni mehanizmi zasnovani na mjerljivim rezultatima i očuvanje pune političke ravnopravnosti budućih članica.
Savjetodavna grupa za javnu politiku Balkan u Evropi (BiEPAG) je objavla novu analizu „Provođenje, podsticaji i karika koja nedostaje: Kako ugovori o pristupanju mogu ojačati Evropu“, koja otvara pitanje kako Evropska unija može učiniti proces proširenja istovremeno kredibilnijim i djelotvornijim. Analiza polazi od iskustava ranijih proširenja i novih instrumenata za Zapadni Balkan, ukazujući na dugogodišnji problem: pritisak i uslovljenost su najjači prije članstva, dok nakon pristupanja značajno slabe, što ostavlja prostor za zastoj u reformama i slabi povjerenje u snagu reformi pod okriljem EU.
Umjesto ideja o trajno različitim nivoima članstva ili ograničavanju prava novih država, autorke predlažu da se postojeći pravni okvir iskoristi pametnije i odlučnije. Ugovori o pristupanju već sadrže mehanizme zaštite i prelazne aranžmane, ali oni nisu dovoljno povezani sa instrumentima za zaštitu vladavine prava i podsticanje reformi koje je EU naknadno razvila. Njihovim jačanjem, pristupanje EU može postati snažan podsticaj za institucionalne promjene koje će biti održive i nakon ulaska u članstvo.
Poseban naglasak stavljen je na finansijsku uslovljenost kao najefikasniji pokretač promjena. Iskustva država članica i kandidata pokazuju da praćenje i izvještavanje sami po sebi rijetko donose stvarne rezultate, dok jasna veza između reformi i pristupa sredstvima EU daje vidljive efekte. Predlaže se i uvođenje objektivnih kriterijuma koji bi omogućili da se zaštitne mjere aktiviraju automatski, bez dugih političkih blokada, čime bi proces postao predvidljiviji i pravedniji za sve države.
Analiza istovremeno upozorava da bi stvaranje trajno diferenciranog članstva oslabilo samu ideju evropskog ujedinjenja. Evropska unija, navode autorke, treba da sačuva princip pune političke jednakosti, ali uz snažnije mehanizme odgovornosti ugrađene u same ugovore o pristupanju. Takav pristup omogućava da proširenje ostane geopolitički kredibilno, a da se istovremeno demokratske vrijednosti i stabilnost Unije budu zaštićeni.
Nova analiza dolazi u trenutku kada se proširenje ponovo nalazi visoko na političkoj agendi EU. BiEPAG poručuje da rješenje nije u snižavanju standarda članstva niti u stvaranju novih podjela među državama, već u jačanju instrumenata koji osiguravaju da pristupanje bude stvarna transformacija – za države koje ulaze, ali i za samu Evropsku uniju.